No.1,Shigou Village,Chengtou Town,Zaozhuang City,Shandong Province,China.
Dugo je vremena naučnici su otkrili posebnu hemijsku tvari nazvanu 1,1’-Carbonyldiimidazole, ili kratica CDI. Može zvučati dugo ili teško, ali nemojte se brinuti! Pokušaćemo da to objasnimo jednostavnijim rečima tako da razumete šta je to i zašto je tako važno.
CDI je bela prašina i obično je reaktant koji ga naučnici koriste u svojim eksperimentima. To je jedna od tih čudnih hemijskih tvari poznata kao reaktant. Reaktant je supstance koju naučnici dodaju drugim hemijskim sastojcima kako bi ih učinili reaktivnijim i bržim. To je kao da pomaže da se reakcija dogodi tačno kako treba.” CDI je popularan među naučnicima, jer ga koriste za proizvodnju novih materijala i novih lekova koji mogu pomagati ljudima.
Pomenuta okvirna struktura CDI-a takođe pomaže u ubrzavanju kinetike hemijskih reakcija. Imidazolsko prstenastim oblikom, koji se sastoji od dva ovakva prstena, spojena su atomom ugljenika. Ova posebna struktura CDI-a omogućava mu i da se lako spoji sa drugim hemijskim tvari, posebno one koje sadrže atome dušika ili kiseonika. To čini CDI ključnim sastojkom za naučnike koji su zainteresovani za kreiranje novih stvari u hemiji — novih materijala ili lekova ili bilo šta drugog.
Sada, prelazimo na način na koji naučnici proizvode CDI. Tipično ga proizvode reakcijom između dve tvari poznate kao fosgen i imidazol. Ove dve hemijske tvari se kombinuju međusobno da bi formirale CDI, uz tvar poznatu kao imidazol-2-karboxaldehid. Takođe, CDI se može proizvesti koristeći druge hemijske mesevine. Činjenica da se CDI može proizvesti na tako fleksibilan način jedna je od razloga zašto je on toliko široko korišćen u laboratorijima.
Primene CDI-a su različite i sve industrije koriste ovu tehnologiju. Na primer, pomaže u proizvodnji malih proteina poznatih kao peptidi, koji su ključni za napredak lekova. Ova peptidska terapija će izlečiti mnoge bolesti i poboljšati stanje zdravlja. Koristi se takođe za sintezu plastičnih materijala poput poliimida i polikarbonata. Ti plastici se mogu naći u mnogim svakodnevnim predmetima, od delova automobila do elektronskih uredjaja, pa čak i u nekim igračkama. Pored toga, CDI se takođe koristi u proizvodnji lepliva i omotača, koji se koriste za spojivanje materijala ili za štitu površina.
Sigurnost u laboratoriju uvijek ide prva kada se radi sa hemikalijama. Kao i kod mnogih drugih hemikalija, CDI mora biti bezbedno obradovan. Može uzrokovati štetu ako ga se poje ali ili ude u disanje i može uzrokovati iritaciju kože i očiju. CDI je takođe smrtonosan za ribe i druge vodene životinje, zato je neophodno strogo pridržavati se pažnje. Zbog toga naučnici brinju da koriste CDI u dobro ventiliranom prostoru, a nosiće zaštitnu odjeću, uključujući rukavice i masku, kako bi se zaštitili.
CDI je već vrlo koristan danasnjim naučnicima, ali još uvijek postoji mnogo onoga što ne znamo o CDI-u. Ovo je samo jedan primer među mnogim koje istraživači neprestano otkrivaju o CDI-u. U medicini, na primjer, CDI je korišćen za razvoj materijala koji mogu popraviti tkive ili čak dostaviti lekove direktno na potrebna mesta u telu. To može pružiti ogroman iznos vrednosti pacijentima koji traže lekove. Postoji i mogućnost da doprinese proizvodnji novih specijalnih polimera, što bi omogućilo bolju upotrebu plastika.